Suho zlato ostavite na pragu, hvala

Samo što nije vaskrs'o. Pitanje je trenutka. Kada, ipak, to bude tradicionalno učino, razmileće se tanjušnja radost po grudima, nalik minijaturnim mravima i taj osećaj će trajati neko vreme.
A onda, kad mine, biće sve kao što je i bilo.
Valjda.

Ja živim produženu adoslecenciju na istovetno pomeren način, čini mi se da sam zaglavljena u nekom jezivom snu u kom se isti dan iznova i iznova emituje. Pošto sam dobrano luda, ima dana kada me to zabavlja. Kao recimo danas. Naravno, ima dana i kada sam šiljata i naoštrena kao bataljon spremnih olovaka iz pernice moga sina. Srećom, takvi dani nisu toliko česti.
Sve je spremno, hoću da kažem. Baš sve.
Kad počne taj super život, odraziću se sa ove grane na kojoj sitnim život, skočiću velelpno, zaroniću u šarene dubine i čudiću se kako se čekanje ipak isplatilo, a hiljadu puta sam pomislila da traćim vreme.
Vrlo važno: pod vrelom presom ravnaju se klobuci, lako, nestaju nestaju, ali ne zato što su naučili to da rade ili zato što su pristali, već zato što je vrela presa neumoljiva. Isto je i s mirenjem.
Bog, Vaseljena ili Pegla. Sinonimi.
Prihvatite novi filozofski pravac i sledite me.

7 komentara

Komentariši