…:)

Srce piše, glava misli, prsti se u grču stisli

stih se traži što će dati, da se smiri brza mati..

 

Dok sin mali sniva, luta, pitanje mi glavom pluta:

Dal’ će znati i umeti, Il’ će ludo život kleti

– ako nešto po zlu krene, hoće li da krivi mene?!


Dal ce snove sam ispelsti ili će ih s leđa stresti?

Hoće l’ hrabro potrčati il’ će drugom uzde dati?!

Dal’ će srcem u daljine da poleti, da se vine?

Dal’ će srcem u planine, preko mora u doline?

Dal’ će i u tuzi znati novom nadom lice prati?

Il’ će sve to, k'o od šale – crnom zemljom zatrpati?!

Pa će tromo samo sesti, pogledom da sunce prati

zaboravu će tek usput naše nade za tren dati…


Tešim sebe kako umem:

sve to moram da razumem!


Rođeni su sami sebi – da polete ili otpuze,

Mogu ja uzalud slati – nadahnute svoje muze…

 

Kad ga budem u svet slala, spakovaću trista čuda!

Nije bitno kuda ide, nek je vuče bilo kuda…

Kad probere, nek sačuva – ono što mu igra, znači

…a ostatak (da ja ne znam)

…nek slobodno zavrljači…

 

4 komentara

Komentariši