Suho zlato ostavite na pragu, hvala

Samo što nije vaskrs'o. Pitanje je trenutka. Kada, ipak, to bude tradicionalno učino, razmileće se tanjušnja radost po grudima, nalik minijaturnim mravima i taj osećaj će trajati neko vreme. A onda, kad mine, biće sve kao što je i bilo. Valjda. Ja živim produženu adoslecenciju na istovetno pomeren način, čini mi se da sam zaglavljena…

Nastavi čitanje →

Odsjaj

– Pokušavam da uradim nešto zaista jako važno. Od toga mi zavisi gotovo čitav život ili mi to sad samo tako izgleda. Tesno sarađujem sa samom sobom i uviđam koliko sam ja prgav i mušičav saradnik. – Napokon sam se pomirila sa činjenicom da imam 30 godina, da sam lepa i siromašna. – Ovih dana…

Nastavi čitanje →

Oblutak

Možda je zbog ovog snega u nevreme. Možda je zbog besparice. Zbog deadline-ova. Ćutanja, negovorenja. Neću da kažem da se "sve skupilo", pošto ne vidim da bilo šta ima tu tendenciju "skupljanja". Uglavnom se sve ohoho proširilo i raširilo. Od zaraze do zahteva. I nazad. Strahovito mi nedostaje dijalog. Lekovit. Blagotvoran.

Nastavi čitanje →

…:)

Srce piše, glava misli, prsti se u grču stisli stih se traži što će dati, da se smiri brza mati..   Dok sin mali sniva, luta, pitanje mi glavom pluta: Dal’ će znati i umeti, Il’ će ludo život kleti – ako nešto po zlu krene, hoće li da krivi mene?! Dal ce snove sam…

Nastavi čitanje →

Kaža

"Gospodine šefe, zvala sam vas amo lutka mi je bolesna, gledajte je samo…" Odluka je doneta. Ko hoće da jede, moraće više da piše. Kroz moju malu ordinaciju prošlo je nekoliko njih ovog vikenda, do čijih se stavova drži. Preduzete su mere opreza i sprovedeno unakrsno ispitivanje i suočavanje sa sobom. I ja proglašavam svoju…

Nastavi čitanje →

Kosovo

Zove me juče moj ko bajagi čovek i kaže "Jebote, dušo, ode Kosovo". Hm. Ono, potres'o se. Njemu trideseta. Meni trideseta. Od čega jedno deset godina možemo da potražimo međ kosovskim vrletima, otprilike. Upitah ga, kako to misliš, jebote?! Pakuješ se čoveče, ideš na skijanje na Jahorinu, evo krećeš za koji sat, i tek tu…

Nastavi čitanje →

Ha Ah

Ja jedino kada obolim ovako, počnem sa sobom da opštim. Istina, krenem od nadrkanih i nadurenih strelica, i prođem razne faze… dok mi ma šta bude jasno… I kao svaka prava Trena, tu i tamo se načisto zarozam… mene moje malodušje retko napušta. Nas dva živimo u ugodnoj zajednici i često nam ni leba nije…

Nastavi čitanje →